Repertoar

Oskar Vajld: Idealan muž

režija: Ivan Leo Lemo

prevod – Olja Đorđević 

autori adaptacije – Jelena Mihajlović, Ivan Leo Lemo

scenografkinja – Marija Kalabić

kostimografkinja – Mirjana Zagorec

kompozitor – Zvonimir Dusper video

dizajner – Dejan Flajšman

asistent kostimografkinje – Marko Marosiuk

dizajner svetla – Nedo Ilić

inspicijent – Goran Grubišić

šaptačica – Vesna Galešev

 

 

Oskar Vajld –.Jelena Mihajlović

ser Robert Čiltern / Andre Žid – Branko Lukač

ledi Gertruda Čiltern / Konstanca – Suzana Vuković

gospođa Čivli / tužilac – Igor Greksa

lord Goring – Jovana Belović

lord Kaveršam / kraljica Viktorija – Snežana Jakšić

Mejbl Čiltern / lord Alfred Daglas Bouz – Dimitrije Dinić

vikont de Nonžak / ledi Vajld – Kristina Jakovljević

gospođa Maršmon / markiz Kvinzber – Ljubiša Ristović

ledi Bazildon / sudija – Zoran Bučevac

ledi Markbi / Robi Ros – Srđan Sekulić

batler Mejson / Čarls Parker / Frederik Etkins /
Sidni Mejvor / Alfred Vud / policajac – Demijan Palančai

batler Fips / policajac – Oliver Blesak

SUBJEKT I OBJEKT "ZAPADNE KULTURE"

Welcome to Oscar Wilde tragicomic Little Saturday drag queen show!

Oscar Wilde predstavlja utjelovljenje takozvane zapadne kulture. Svojim životom i djelom  afirmirao je i
kritizirao vrijednosti te kulture. Bio je božanstvo društva koje proizvodi tu kulturu, ali i mučenik elite tog društva koja je sezonskim tumačenjima morala upropaštavala egzistencije u igrokazu vlastitog licemjerja. Oscar je, naime, bio gay. Ili peder, prevedeno na balkanski jezik u svim njegovim bratskim narječjima. Po tadašnjem engleskom zakonu o sodomiji, maksimalna kazna za muške osobe uhvaćene u takvoj praksi
bila je dvije godine zatvora, sa ili bez teškog fizičkog rada. Oscar je dobio maksimalnu kaznu. Viktorijansko društvo, te 1895. godine, našlo je načina da mu se osveti za njegove literarne oštrice kojima ga je forenzičarski razotkrivao. Pošto je Oscar bio big celebrity, njegovo je suđenje bilo pravi reality show kojeg su u sudnici ili u medijskoj ludnici pratile znatiželjne picajzle na stidnim dlakama stare kurve zvane Europa. Oscar je bio nježni dandy gladijator sa cvijetom u reveru. Borio se protiv nemani srednjevjekovne moralistike u areni društva spektakla. Krvožedna svjetina okrenula je palac prema dolje, prema neznanju, prema strahu, prema nasilju. Luda je mrtva! Živjelo ludilo! Na prvi pogled izgledalo je da je ta identitetska zapremnina ega, libida i superega zvana Oscar Wilde pobjeđena. Na drugi pogled izgledalo je da je njegovo djelo obezvrijeđeno. Na treći pogled izgledalo je da mu je sjeme zatrto i da je poput Kartage pod rimskim kopitima posut solju kako više nikad ništa wildeovsko ne bi niklo. Ali! Bog je ponekad u tom rastavnom vezniku "ali" koji rastavlja naše ovozemaljske planove od njegovog nadzemaljskog, bezuzročnog milosrđa. U blatu vlastitog poniženja, Oscar je ponizno zavapio i na njegovu žednu egzistenciju pala je kiša spoznaja koja ne bi plodila njegove duhovne njive da je ostao na pijedestalu viktorijanskog egzibicionizma. To nije bio pad, to je bio vrhunac.
Detalje koje život znače, doznat ćete u našoj predstavi.

Oscar Wilde je pisao Idealnog muža u trenutku svog života kada ga ucjenjuju zbog njegovih pisama u kojima se pokazuje i dokazuje njegova seksualnost. Bio je to krhki trenutak vrhunca njegove karijere, javnog i obiteljskog života u kojem mu otac njegovog ljubavnika prijeti sa razbijačima, dolazi mu u kuću, progoni ga po restoranima. Bio je u buktinji straha od javnog poniženja, a baš su mu tih mjeseci praizvedeni na West Endu s velikim uspjehom i Važno je zvati se Ernest i Idealni muž. Bilo je pet do dvanaest prije nego će se njegov život pravosudnom sabljom raspolovit na površno "prije" i ponižavajuće "poslije". Oscar je veliki pisac, a dva su pravila kojima podliježu svi veliki pisci. To su zakoni inspiracije koji kažu da - pišeš ono što živiš - i
da pišeš kao da ne živiš. U Idealnom mužu šifrirane su i dnevnički opisane sve okolnosti nastanka ove drame u Oscarovom životu. Dakle, naša predstava spaja scene iz drame Idealni muž sa dokumentarnom građom iz pisama, transkripata sa suđenja, svjedočanstava i biografija koje pojašnjavaju što je Wilde zapravo htio reći kada je stvarao ove likove, njihove emocije i sudbine. Na šavovima na kojima se isprepliću literarna i životna drama, nalaze se razlozi nastanka i ove drame i naše predstave. Zapravo, ova je inscenacija pokušaj
rekonstrukcije uma Oscara Wildea u tim trenucima njegove intimne speleologije Hada. U tom su košmarnom umu ravnopravni suputnici i supatnici i Oscarovi likovi i osobe iz njegovog života. Oni su usporedivi, oni su
isti i odvojeni, jednako stvarni i nestvarni. Njihova koegzistencija, specifičnost je i srž ove tragikomedije.
Dakle, mi ne rekonstruiramo neko vrijeme u povijesti, niti samo neke likove u nekoj drami, već mentalnu i duhovnu konstelaciju velikog Wildea u drastičnim okolnostima njegovog żivotnog dekrešenda.
Naš scenski uradak, također, bilježi reportažu sa seizmički aktivnog terena ljudskog tijela na kojem se događa trenje između požudnog i duhovnog. Oscar je bio ekstreman u oba polja. Baš kao što je i vrijeme
u kojem żivimo, u svojoj ponudi i potražnji, ekstremno u inflaciji pornografije, ali i dostupnosti
duhovnog znanja svih svjetskih tradicija.

Kada je Oscar umro, 1900. godine, 20. stoljeće moglo je započeti svoju hollywoodsku, pop kulturnu,
postmodernu, post mortem odiseju. U kratkom, četrdesetšestogodišnjem Wildeovom životu komprimirani
su razni fenomeni kojima će 20. stoljeće (koje nikako da svrši :) obilovati. Od materijalizma do dualizma,
od snobizma do samorealizacije, od klasnih razlika do trenutka kada smo svi postali, bez obzira na količinu
luksuza u našim životima, male kraljice Viktorije koje vladaju svojim patetičnim metrom kvadratnim te
besmislenim zakonima i postupcima unesrećujemo bližnje hraneći tako krvavom mesinom zvijer svoga neutaživog ega i svojih proždrljivih osjetila dresiranih na uživanje.

Ali, poslije kiše uvijek dolazi Sunce, kaže narod kad ne brblja o politici. A svjetlo Njegovo i voda od koje p(r)otičemo, u božanstvenoj suigri sukreiraju - dugu.

P.S. Posebno se zahvaljujem upravnici subotičkog Narodnog pozorišta Ljubici Ristovski i direktorici drame
na srpskom jeziku Olji Đorđević što su mi svojim ljubaznim pozivom za suradnju, već treći put, nakon
Tramvaja zvanog želja i Sećanja vode, omogućile da sa suptilnom subotičkom publikom iskomuniciram
kroz ove priče životne koloplete pune dubokih i često zamršenih emocija. Ako smo osjetili te emocije kroz
instrument glumačkog bića i ako smo ih češljom predstave razmrsili, možda dođemo i do kapljice duha
koja tješi i liječi.

Ivan Leo Lemo

 

 

IDEALAN MUŽ – prema delu i dokumentima iz života Oskara Wajlda – prevod Olivera Djordjević, dramatizacija Jelena Mihajlović i reditelj Ivan Leo Lemo – premijera u Drami Na Srpskom jeziku u NARODNOM POZORIŠTU-NEPSZINHAZ-KAZALIŠTU, Subotica –

petak 5. jun 2015.

UBITAČNA KRITIKA LICEMERJA

Ko će bolje poznavati beskrajni niz meifetluka licemrja pripadnika najviše – aristokratske klase striktno podeljenog društva Velike Britanije, nego pripadnik te klase i ko će je bolje i oštrije kritikovati, tako dobro upoznat, nego gnevni pobunjenik, izdanak i iskustveni rekorder u dekadentnom kolopletu svih zavrzlama moralnih posrnuća i uzdignuća – pisac, pesnik i jurodivi ljubavnik - Oskar Wajld. Njegov život je napisao njegove dramske komedije u kojima se on bori za svoje pravo na život, kojim se bori za svoju literarturu i slobodu da bude drugačiji – da ostvaruje i promoviše homoseksualnost. Kao pesnik, on inspiraciju za ljubav prema mladićima i dečacima, nalazi u delima velikih pisaca Antičke Grčke i u ljubavnim sonetima velikog Šekspira, a kao pripadnik društvene klase lordova i kneževa, brani svoje pravo na slobodan izbor istopolne ljubavi od osude te slobode kao NEMORALNE – napadom na svoje sudije otvorenim prikazivanjem njihovog nemorala – političkog, ekonomskog, preljubničkog, kriminalnog, dalekosežno društveno štetnijeg i opasnijeg od njegovoog društvenog greha, kojim je zblažnjavao ionako sasvim uzdrmanjavni moral nacije, za šta je osudjen i za šta je odležao dvogodišnju tamnicu sa teškim fizičkim radom u ponižavajućim uslovima, nedostojnim čoveka. VAŽNO JE ZVATI SE ERNEST, LEPEZA LEDI VINRMIR i IDEALAN MUŽ, tri su borbene šoovske komedije – društvene kritike, koje su duboko zarile mač istine u budjavo telo licemernog morala najviše društvene klase feudalne Britanije, na njenom osvajačkom i kolonijalnom vrhuncu. Sva njegova scenska dela pisana su elegantno i istovremeno surovo ljutito, s namerom da se osveti za uvrede koje je trpeo, ali i iz uverenja da se istinom i pravdoljubljem, može izboriti za više slobode i više romantično shvaćene, uzvišene i božanske pravde, ljubavi i poezije – za koje je snmatrao da ne smeju biti ničim ograničavani. Oskar Wajld je, očigledno verovao u potpunu slobodu u privatnosti, a u uzvišenu moralnu odgovornost u javnom i poltičkom životu. Zato je u IDELANOM MUŽU opisao njemu blisko poznate ljude i situacije, kojima je svoju visokoparnu okolinu proglasio i to dokazao – za najcrnje licemere, prevarante, ucenjivače, nasilnke, bludnike i bludnice, lopove...i to kako u javnom, tako isto i u ličnom, porodičnom životu, koji je tobože, proglašavan SVETINJOM.

Zato IDEALAN MUŽ ima duboku, skoro i formalnu, ali tematsku i sadržinsku sličnost sa Ibzenovom dramom NORA - KUĆA LUTAKA – pisan je sa istim znanjem i sa istom društvemnom oštricom i zato je i izazvao iste – skandalozne i skandalizujuće reakcije crvljivog društva lažnog morala. Predstava Narodnog pozorišta-Katališta-Nepszinhaz, Subotica – Drame na Srpskom Jeziku i reditelja Ivana Lea Lema iz Zagreba, koristi vrlo sugestivna pozorišna sredstva da izrazi pobunu protiv društvenog licemerja i opiše dekadentno društvo koje osudjuje nesrećnog i poniženog pesnika i romantičara Oskara Wajlda za sodomiju i javnu sablazan. Naime, samom podelom uloga – muškarci igraju žene – žene igraju muškarce, kao što i muškarci i žene igraju baš muškarce i žene, kad to zatreba – reditelj slikovito i upadljivo, problematizuje zadate modele ponašanja i odnosa, koji se u delu kritikuju, a u društvu su postavljeni kao kameni temeljci – stubovi na kojima počiva moral, već duboko urušen. Jedini sigurni da su na sceni muškarac i žena su muž i žena o čijem se braku radi, na Ibzenovski način – Ser Robert Čiltem i Ledi Gertruda Čiltem, koje jasno i kritički inteligentno igraju Branko Lukač i Suzana Vuković. Sve ostale likove igraju naizmenično i kako kad – glumci i glumice, suprotnog pola od likova. Tako samog Oskara Wajlda igra odlična mlada glumica Jelena Mihajlović koja se bori da dokaže pravo na slobodu izbora seksualne orjentacije, ali i donosi – objektivizovano, tragičnu patnju romantičnog pesnika u borbi za društveni, pa zatim i lični opstanak u toku progona, sudjenja, blaćenja po novinama i u surovom i ponižavajućem zatvoru. Nežna i lepa mlada glumica, diuboko doživljava i prikazuje patnju i poniženje pisca Oskara Wajlda, a njegove kobne strasti donosi i predstavlja sa duhovitim i rečitim kritičkim otklonom. Marko Makivič u liku zle veštice, koja povezuje svet ucene, kriminala i politike – Gospodje Čivit, pronikao je u sve nijanse karaktera i konteksta značenja za društvo, beskrupulozne žene, a kada zaigra lik Državnog tužioca u Slučaju Oskar Wajld – sodomista, oštro i kritički predstavlja društveno nasilje, kojim se štiti izopačeni javni moral, osudom privatnog dekliširanog ponašanja. Svi ostali glumci, njih još desetak, igraju složenu priču života i pozorišta, slikovito i kritički, vešto i osvešćeno. Publika prati predstavu sa same pozornice, a ispred konstruissanog gledališta, kao u nekoj surovoj areni sado-mazohističkih orgija – likovi se bore na jednoj trostepenoj piramidi - penju se i silauze, dolaze i odlaze, utrčavaju, optrčavaju, a i sama piramida se okreće oko sebe, pokretana snagom raznih likova upletenih u slikovitu porno-kriminalnu amosferu. Pored vrlo čitljivog i za glumce lako izgovorljivog prevoda Drektorke Drame i rediteljke Olivere Djordjević - veliki doprinos jezgrovitosti teatarske ideje o razbijenom moralu dala je dakle, scenografkinja Marija Kalabić, jer publika ostaje prikovana u prostoru u kome se ovo čudo pervertiranosti dogadja i time skoro prinudno, preispituje svoje stavove o prikazanom raslojavnju morala i identiteta. Posebna priča su kostimi Mirjane Zagorac. Glumci su obučeni u različite delove stilizovanih svečanih balskih kompleta i smokinga, ali time što ih nose uglavnom pripadnici suprotnog pola od pola likova, dobijaju se neslućene kombinacije sarkastičnog i duhovitog preispitivanja sveukupne strukture i dinamike društva – kako tada tako i danas. Maštoviti krojevi i naglašeni ekstremizam i teatralizam, naravno, pre svega ženskih kostima koje uglavnom, nose muškarci, sami pričaju priču groteskne moralne lakrdije, koja je postala model i čak estetika društva koje predstavlja elitu vremena kojim diriguje. Zaista retka prilika da se vidi koliko je rad na likovnosti predstave važan za osnovnu ideju i koliko skraćuje put informacije od autora do publike. Bravo!

Uopšte, cela predstava je pozorišno sugestivna i jezgrovita – naravno, naročito je značajan rad na dramaturškom uklapanju elemenata komada Oskara Wajlda IDEALAN MUŽ, sa delovima iz ptiča i podataka o piščevomvom ličnom i javnom životu. Dramaturgija Jelene Mihajlović i reditelja Ivana Lea Lema, iskreno raščlanjuje sve faktore u analizi i društva i morala i pozorišta, tako da publika dobija zgusnute informacije o temama, sa jasnim stavovima i to paralelno na tri kanala komunikacije – vizuelnom, tekstualnom i glumačko- rediteljskom. Možda bi zato predstava mogla da traje i celih pola sata kraće, jer se zbog zgusnutih pozorišnih elemenata, komunikacija obavlja brže, pa nije potrebno da se – danas u vreme već dobro iščitane postmoderne – svaka faza razjašnjavanja sadržaja, razvije i fabulom do kraja, iako je jezgrovitim sadržajem i slikovitošću, već sasvim dosegnuta i prihvaćena. Ali ovaj pionirski posao autora i izvodjača u novoj tetralizaciji i aktuelizaciji dela nesrećnog pesnika oštrog zapažanja i kričkog mišljenja i jezika, Oskara Wajlda – svakako je vrlo značajan. Čestitam! Bravo!

Goran Cvetković, Radio Beograd 2 – ponedeljak 8. jun 2015.

Nema videa za ovu predstavu

jun 2017
Č
1
P
2
S
3
N
4
P
5
U
6
S
7
Č
8
P
9
S
10
N
11
P
12
U
13
S
14
Č
15
P
16
S
17
N
18
P
19
U
20
S
21
Č
22
P
23
S
24
N
25
P
26
U
27
S
28
Č
29
P
30

  • design: Kresanko Viktoria